The ultimate motorcycle

Dane Restorations

and parts restorations

Restauracija kotača

Restauracija kotačaStari kotač treba pažljivo rastaviti te potom zasebno obnavljati srce, žbice i obruč.

Na starim motociklima kotači su u pravilu žbicani, sastavljeni od središnjeg dijela, žbica i vanjskog obruča. Kako bismo započeli restauraciju pojedinog dijela, potrebno je kotač rastaviti. Skinite vanjsku i unutarnju gumu te zaštitnu gumenu traku u sredini obruča koji pokriva vijke za zatezanje žbica. Zbog godina izlaganja prljavštini i vlazi vijci za zatezanje žbica i žbice često su zahrđali i teško ih je otpustiti. Stoga ih najprije našpricajte sprejem za otpuštanjem te ostavite da sprej djeluje nekoliko sati. Otpuštanje vijka na žbici moguće je s vanjske i s unutarnje strane obruča kotača. Kako je obično tijekom godina vijak žbice dotezan samo s vanjske strane, bez skidanja gume, moguće je da je žbica svojim krajem sada duža od vijka gledajući s unutrašnje strane obruča, te se odvijač ne može postaviti u predviđeni utor.

Zbog toga pripremite vanjski ključ te žrtvujte jedan stari odvijač koji isturpijajte po sredini radnog dijela kako biste ga potom mogli umetnuti u utor i u slučaju kada vam iz sredine vijka viri žbica. Istodobno, i izvana i iznutra polako otpuštajte vijke na svakoj žbici, i to dok ih sve ne popustite. Dopustite obruču kotača da polako postane slobodan, tek blago pritegnut žbicama kako se ne bi deformirao zbog neujednačenog otpuštanja. Posebice budite pritom oprezni ako se radi o aluminijskom obruču. Kada ste sve žbice otpustili, do kraja odvijte vijke i odvojite obruč od žbica, njih izvucite iz njihovih ležišta te sasvim oslobodite sredinu kotača. Sada imate tri zasebna dijela koja trebate restaurirati – središnji dio kotača, žbice s vijcima te naposljetku obruč.

Središnji dio, naba ili srce osim što prihvaća žbice ujedno je i kućište bubanj kočnice, a rjeđe osnova za prihvat kočnog diska. Može biti izrađen od čelika ili aluminija, a vrsta materijala uvjetovat će njegovo daljnje restauriranje. Osim vizualnog stanja, za sredinu kotača važno je i tehničko stanje kako bi novi kotač bio siguran za vožnju. Pregledajte materijal u potrazi za udarcima, oštećenjima i pukotinama. Potom konzultirajte tehničku dokumentaciju kako biste pronašli najadekvatniji način vađenja ležaja iz središnjeg dijela srca, a da to ne bude previše invazivan postupak.

Ležajeve izvadite tako da plinskom grijalicom zagrijete materijal oko njih te posebnim cilindarskim pomagalom i čekićem polako izbijate ležajeve svaki na svoju stranu. Ovo je nešto problematičnije kod kotača koji između ležajeva imaju dodatnu cjevastu distancu kroz koju prolazi osovina kotača. Zbog nje tada nije lako kroz središnji otvor jednog ležaja cjevastim alatom dokučiti ležaj s druge strane te ga izbiti prema van. Tada, osjetite li nakon grijanja da je ležaj relativno lako dodatno utisnuti u njegov otvor, potisnite ga toliko da on preko cjevaste distance počne gurati suprotni ležaj izvan ležišta. Nakon što izgurate jedan ležaj, izvadite distancu te tada – ležaj koji ste utiskivali dublje u rupu – izbijte na njegovu stranu. U kotačima ćete često naći ležaje otvorenog tipa koji su dodatno zaštićeni kružnim poklopcima te osigurani seger-osiguračima. Danas na tržištu postoje zatvoreni ležaji pogodni za ovu namjenu koji su otporniji na utjecaje koji ih očekuju u kotaču te pokušajte nabaviti potrebnu dimenziju ležaja ovog tipa. Središnji dio dobro odmastite te pregledajte cilindarski čelični dosjed pakni bubanj kočnica. Obično je neravnomjerno kružno potrošen uslijed kočenja te ga je potrebno tokarenjem poravnati, kako nove kočnice ne bi neravnomjerno radile.

Restauracija kotačaUz središnji dio stražnjeg kotača treba obnoviti i njegov prihvat lančanika.

Kada ste strojno obradili središnji dio kotača, krenite u vanjsku obradu. Ona će ovisiti od materijala koji može biti aluminij ili čelik. Čelično srce kotača obično je bilo bojeno te je potrebno staru boju skinuti, a zatim bojiti ili plastificirati u originalnu boju. Kako biste ga očistili, potrebno ga je pjeskariti, ali tako da prethodno zaštitite unutarnji dio s tokarenim prihvatom pakni i središnji otvor za prihvat ležaja. Također, čistiti ga od stare boje možete i paljenjem plinskom lampom do temperature spaljivanja boje, no nikako do temperature usijanja metala. Dok ćete pjeskarenjem otkloniti staru boju, nečistoće i hrđu, ali i dio materijala, paljenjem ćete sačuvati izvornu teksturu materijala, no nakon četkanja ostat će hrđavi dijelovi koje treba dodatno obrusiti brusnim papirom fine granulacije. Očišćeni središnji dio kotača potom ponovno odmastite u sredstvu za odmašćivanje te sušilom za kosu potpuno osušite kako biste usporili daljnju oksidaciju. Tada unutrašnji dio zaštitite tako da boja ili plastični prah ne mogu prodrijeti u njega. Kod zaštite koristite karton, papir ili lesonit, no pripremate li dio za plastifikaciju, izbjegavajte papirne samoljepljive trake koje možete koristiti pri pripremi za lakiranje. Naime, ne koristite ih zbog toga što se pri plastifikaciji, nakon nanošenja plastičnog praha, metalni dijelovi peku na temperaturama oko 200 celzija, kada se ljepilo na samoljepljivim trakama otapa te može utjecati na kvalitetu plastifikacije ili se otopiti na zaštićeni metal te ga nepotrebno uprljati. Također, kod plastifikacije valja imati na umu da je debljina nanesenog sloja veća no kod lakiranja. Stoga pojedine dimenzije navoja ili otvora nakon nanošenja praha više neće biti iste. Kod središnjeg dijela kotača ovaj problem javit će se nakon plastifikacije na rupicama za prihvat žbica, koje su obično bušene na promjer žbice uz nešto malo zračnosti. Nakon plastifikacije potrebno je svrdlom rupice ponovno pročistiti na potrebnu dimenziju kako bi žbice lako prolazile kroz njih.

Restauracija kotačaNakon obnove središnjeg dijela kotača ugradite i nove gumene ublaživaće lanca

No, ako je središnji dio kotača izrađen od aluminija, tada pjeskarenje i bojenje ne dolaze u obzir. Serijski su središnji dijelovi kotača najčešće u kotač ugrađivani nezaštićeni, te su tijekom godina podložni ogrebotinama, oštećenjima te oksidaciji od koje aluminij postaje tamnijim te bojom neujednačenijim. Kod aluminija je pozitivno što unatoč vanjskom vizualnom starenju i dalje može obavljati svoju osnovnu funkciju jer ga ne izjeda hrđa. No, kod restauracije aluminijskog srca važan je i vizualan dojam te ga je potrebno vratiti u izvorno stanje ili dodatno poboljšati. Da biste ovo postignuli, potrebno je vanjštinu očistiti od oksidacije te eventualno dodatno polirati. Za čišćenje aluminija koristite posebna sredstva koja se mogu kupiti u trgovinama auto-opreme, a odlučite li ipak aluminijske dijelove bojiti, tada ih možete čistiti i u lužnatim otopinama. Za čišćenje je najbolja blaga otopina lužine (NaOH). Napravite 20-30 postotnu otopinu NaOH s destiliranom vodom i u nju potopite srce kotača. Na površini se poslije kraćeg vremena počinju javljati mjehurići (reakcija NaOH s aluminij-oksidom) i površina počinje dobivati sivkastu boju. Poslije završetka reakcije (prestanak izdvajanja mjehurića) srce treba izvaditi iz otopine i dobro isprati destiliranom vodom. Površina će biti mat-siva i malo hrapava (sloj aluminij-hidroksida).

Povrh toga, želite li dobiti visoki sjaj, potrebno je središnji dio kotača polirati na stroju za poliranje ili u specijalnim strojevima u koje se dijelovi uranjaju i okružuju sitnim brusnim kamenjem koji zajedničkim rotiranjem pod tlakom poliraju površinu metala. Ova metoda je skuplja, ali bolja jer sitni brusovi mogu ući i ispolirati sve uske i nedostupne dijelove, dok polir-šajba zbog svog promjera takva mjesta ne može dohvatiti. No, ukoliko nemate polir-stroj, možete se pomoći dodacima za poliranje metala koji se montiraju na ručnu bušilicu, a mogu se naći u većim trgovinama alata. Ovdje pripazite na brzinu vrtnje bušilice koja je preporučena na ambalaži seta u odnosu na polirani materijal. Na koncu vam (pre)ostaje i mukotrpno ručno poliranje pomoću polir-paste za aluminij i obične pamučne krpe. Ovaj postupak je dug i naporan, ali si kod kružnog oblika srca kotača možete pomoći tako da napravite podužu provizornu drvenu osovinu različitog promjera koju uglavite u prostor za ležaje, te užim krajevima u stražnju vilicu motocikla ili ako ih imate, u stalak za podizanje kotača motocikla. Tada na jedan kraj osovine montirajte bušilicu i na maloj brzini rotirajte srce kotača. Sada možete ravnomjerno te osjetno brže nanositi polir-pastu i samo držeći krpu snažno pritisnutu uz određeni dio srca dopustiti da rotacija radi posao za vas.

Restauracija kotačaU obnovljen središnji dio kotača ugradite nove ležaje, po mogućnosti zatvorene.

Bilo da se radi o čeličnom ili aluminijskom središnjem dijelu kotača, onako kako vizualno obnovite njega, morate obnoviti i njegov bočni poklopac koji na svojoj unutrašnjoj strani prihvaća kočne pakne. U bočnom poklopcu pronaći ćete čelične osovine i prihvate pakni kao i radnu osovinu s ekcentričnim završetkom koja širi pakne unutar srca kotača pogonjena vanjskom polugicom. Sve ove osovinice izbijte tako da materijal poklopca zagrijete oko njih plinskom lampom. Ukoliko su osovinice potrošene ili deformirane u radu, možete kod tokara napraviti nove od kroma ili čelika primjerene tvrdoće koji možete pocinčati. Međutim, ako su originalne bile pocinčane, možete ih također ponovno cinčati hladnim pocinčavanjem. Nakon što ste uljepšali srce kotača, ugradite nove ležaje tako da srce zagrijete u pećnici na 100 celzija, a ležaje pothladite u hladnjaku. Laganim udarcima gumenog čekića ili uz pomoć preše utisnite ih u njihove dosjede te ih ponovno osigurajte zeger-osiguračima. Svakako obavite sve mehaničke radnje na srcu kotača prije negoli oko njega krenete graditi novi kotač.

Žbice je u pravilu nemoguće kvalitetno restaurirati. Zbog godina oksidacije, hrđanja te mehaničkih oštećenja i istezanja rijetko koja žbica ima svoj izvorni oblik i kvalitetu. Stoga treba težiti ugradnji novih žbica koje se mogu naći na tržištu, ponajprije originalnih ili zamjenskih koje odgovaraju oblikom, promjerom i dužinom. Originalne žbice su na većini kotača bile pocinčane, rjeđe kromirane. Pri obnovi pokušajte nabaviti kromirane žbice koje će vizualno biti upečatljivije i dugotrajnije. Uz žbice nabavite i pripadajuće vijke za zatezanje što kvalitetnije izvedbe. Ovdje možete očekivati nekoliko izvedbi, od mjedenih do čeličnih, pocinčanih do kromiranih, a težite nabaviti čelične kromirane. U najgorem slučaju i – ako su u dobrom stanju – stare žbice i vijke možete ponovno pocinčati, no to ako ikako možete – izbjegavajte.

Obruč kotača može biti čelični bojeni ili kromirani te aluminijski. Čelični obruči su najčešće u lošem stanju bez obzira na način zaštite. Ukoliko je obruč bio u originalu bojen te nije jako deformiran udarcima tijekom godina, može ga se zadovoljavajuće restaurirati. Čišćenje od hrđe i stare boje treba napraviti pjeskarenjem pijeskom što sitnije granulacije ili paljenjem boje uz naknadno brušenje hrđe. Izvede li se precizno čišćenje materijala, obruč treba lakirati ili još bolje, plastificirati u željenu boju. No, obnavljate li stari obruč, trebate imati na umu da – iako ste odstranili vanjsku hrđu – ona ostaje unutar obruča, odnosno između limova koji su strojno svijeni kako bi tvorili okomice obruča na koje se naslanjaju bokovi gume. Zbog toga postoji mogućnost da – nakon što uložite vrijeme, trud i novac – hrđa u ekstremnijim situacijama vrlo brzo prodre na vanjske površine obnovljenog obruča. Tada morate ponovno rastaviti kotač te raditi ispočetka. Stoga je bolje odmah tražiti novi obruč, kao što je to potrebno kada je on kromiran. Naime, hrđa koja probije zaštitni sloj kroma, teško se odstranjuje i ispod sebe krije hrapavu podlogu osnovnog metala. Odlučite li se pak za kromiranje starog obruča, nakon elektrolitskog ili mehaničkog skidanja starog kroma, postoji mogućnost da osnovni materijal ima različitu teksturu i da je na nekim mjestima hrđa toliko dubinski ukorijenjena da nikakvim brušenjem ne možete pripremiti metal za novo kromiranje. Naime, da bi obruč bio sjajan nakon kromiranja, na kakav smo naviknuli kada je nov, tada površina osnovnog metala mora biti savršeno glatka i sjajna. Kada je metal nov, to nije problem, no stari obruč pun hrđe teško se vraća u takvo stanje bez obzira na tehniku pripreme. Zato u slučaju kromiranog obruča potražite novi ili zamjenski koji odgovara promjerom, širinom i brojem rupica za žbice. Sam poprečni presjek obruča, koji može nešto odstupati od originala, manje je važan i nakon sastavljanja kotača teško je utvrditi razliku u odnosu na original.

Aluminijski obruč kotača, ako nije jako oštećen, moguće je obnoviti poliranjem te ne morate kupovati novi, iako se često dogodi da nakon otpuštanja žbica ustanovite da je jako deformiran, ili da je pak cijeli kotač prije raspuštanja deformiran. Ukoliko je ovo slučaj, nakon rastavljanja lagano koturajte obruč po podu te pratite oscilacije njegovog gornjeg dijela. U slučaju da je ono veliko, tada obruč ne odstupa samo po poprečnoj osi, već je i njegovo „tijelo“ koje prihvaća gumu deformirano te je to znak da ga žbicama nećete moći dovesti u zadovoljavajuće stanje. Tada (po)tražite novi obruč.

Javite se


TELEFON: EMAIL: PRATITE ME:
+385 dane@dane-restorations.com Instagram

Javite se


Telefon. +385 98 86 95 49
Email. dane@dane-restorations.com
Adresa: Zagreb,
Hrvatska
Pratite me.