The ultimate motorcycle

Dane Restorations

and parts restorations

Članak označen sa ‘motocikl’

Testna vožnja

Testna vožnja

Prvu testnu vožnju treba obaviti vrlo pažljivo, i to bez spremnika goriva kako biste lakše mogli pristupiti motoru, rasplinjaču i svjećici tijekom prvih kilometara. Također, ukoliko je konstrukcijski moguće, ne treba ugraditi ni bočni poklopac motora ispod kojeg se nalazi paljenje i izvodi elektroinstalacije. Oprezno pokrenite motor te ga djelomice zagrijte na mjestu do trenutka kada vam čok više nije potreban. Krenite u vožnju te osluškujte bilo kakve čudne zvukove ili struganja koji bi ukazivali da nešto u vožnji zapinje, prouzrokuje trenje ili se pregrijava. Također, isprobajte funkciju mjenjača i spojke učestalim mijenjanjem brzina. Kočnice upotrebljavajte sve intenzivnije i intenzivnije te pratite rad elektroinstalacije. Ukoliko imate prilike, napravite nekoliko kilometara po prometnici na kojoj nema javnog prometa, uz pratnju nekoga u automobilu s ponešto alata. Stari motocikli vrlo su robusne konstrukcije te neke stvari trebaju podosta vremena kako bi se prilagodile i počele pravilno funkcionirati. Isto tako, motor nakon potpune reparacije treba razraditi kao da je nov. Zato nakon prvih vožnji postupno ugađajte hod sajle spojke i dotegnutost pogona spojke te trenutak njenog odvajanja. Podešavajte hod polugica kočnica i točku najboljeg hvatanja. Na motoru podesite graničnike hoda polugice za izmjenu stupnja prijenosa ako postoje… Svakako pratite moguća curenja ulja iz motora i njegov rad te završno podesite rasplinjač i paljenje. Nakon što ste zadovoljni ponašanjem motocikla, ugradite spremnik goriva i bočni poklopac motora, provjerite te prema potrebi dotegnite sve vijke na motociklu, posebice vijke kotača, amortizera, motora, prednjih nosača vilice, upravljača itd. Ako tijekom vožnje i podešavanja niste našli na kardinalne greške u obnovi, a time i u funkciji pojedinog dijela ili motocikla u cjelini vaš je oldtajmer spreman za registraciju, i ako to želite, bodovanje u vašem klubu oldtajmera. Ako to nije slučaj, zaslužio je jedno temeljito čišćenje od zaostataka ulja i maziva tijekom sastavljanja te poliranje kako bi ljepše zasjao u vašoj garaži ili dnevnoj sobi. U najvećem broju slučajeva, nakon kvalitetne restauracije, rezultat je izniman što se i stanja motocikla, i vašeg emotivnog stanja tiče. Ako ste stigli do ove situacije, znat ćete o čemu govorim. Za kraj vam i ja čestitam!

O meni

O meni

Zovem se Danijel Puljek, rođen sam 1977. godine i od djetinjstva sam zaljubljen u motocikle. Živim u Hrvatskoj, a odrastao sam uz oca i djeda koji su bili iznadprosječno tehnički obrazovani. Prvi moped ocu sam iz garaže „posudio“ sa 12 godina, a sa 13 sam ga prvi put rastavio. Uz to, te sam godine položio ispit za vozačku dozvolu za upravljanje mopedima obujma do 49 ccm. Od tada počinje moj vozački staž, a do danas sam posjedovao nekoliko desetaka motocikala i na njima prešao mnogo kilometara diljem svijeta.

Uz vlastite motocikle popravio sam i servisirao desetke drugih motocikala i mopeda raznih godišta i modela. Nekoliko godina bio sam zamjenik glavnog urednika Motorevije, hrvatskog izdanja uglednog njemačkog časopisa Motorrad. Usporedo s time, a nakon završetka studija, počinjem se zanimati za restauraciju starih motocikala kojoj posvećujem sve više vremena. Danas, uz dva sina koje od malih nogu učim o motociklima, obnavljam sve vrste motocikala. Iznimno volim stare, nestale marke iz nekadašnje Istočne Europe koje su obilježile i moje djetinjstvo.

Kako bih pomogao svima vama koji želite posjedovati ili restaurirati svoj stari motocikl, kreirao sam ovu web-stranicu gdje možete naći osnovne informacije kojim putem krenuti. Stranica je zasnovana na moja dva oldtajmera mađarske proizvodnje i bit će stalno nadopunjavana novim detaljima obnove motocikala koje dolaze.

Želim vam uspjeh te pregršt koristi od tekstova i fotografija koje ovdje pronađete. Imate li dodatnih pitanja, slobodno me kontaktirajte na mail: dane@dane-restorations.com, a ako vam se sve (u)čini komplicirano, i ja mogu obnoviti vaš motocikl, i to naravno – prema vašim željama i mogućnostima.

Završno sastavljanje

Završno sastavljanje

Završno sastavljanje

Prikupljanje i priprema restauriranih dijelova početak je završnog sastavljanja motocikla kojim završava restauracija. Završno sklapanje obično je mukotrpniji posao nego što mnogi misle jer pojedinačno restaurirani dijelovi ne pristaju uvijek savršeno u cjelinu u kojoj su se nekoć nalazili. Razloga je mnogo, a naveo sam ih tijekom opisa pojedinačnih procesa restauracije i tehnika rada. Tako će primjerice nedovoljno dobro zaštićeni dijelovi nakon plastifikacije na svojim navojima imati naslagu plastike koja će otežavati prihvat matice, kromirani dijelovi kojima nisu zaštićeni zupci ili prihvati teže će pristajati na svoje osovine… Iako bi pravilnom restauracijom pojedinačnog dijela ovi problemi trebali biti rijetki, ipak se tijekom sklapanja dogodi barem nekoliko neželjenih situacija koje je tada poprilično teško riješiti.

Završno sastavljanjePrvi posao na oviru je ponovno nitanje pločice s podacima o motociklu.

Uz ovakve zaostatke, još dvije stvari otežavaju sastavljanje, a to su tehničke dokumentacije koje uistinu rijetko govore o redoslijedu sklapanja motocikla, kao i samo jedan pogrešan potez ili neopreznost što dovode do oštećenja već restauriranog dijela. Kod kvalitetne restauracije svi dijelovi izgledaju kao novi pa se i najmanje oštećenje jako vidi. Proces sastavljanja bio je poznat samo tvornici i malo je podataka o tome kako pravilno montirati sklopove. Zbog toga se može doći u poziciju da već ugrađeni dio morate demontirati da biste prije njega ugradili neki drugi, čime se povećava mogućnost oštećenja. Primjerice, nakon ugradnje motora na okvir ustanovite da ispod njega niste postavili osovinicu za prihvat središnjeg oslonca ili vijak koji prihvaća motor, ali ujedno je i nosač mehanizma stražnje kočnice itd. Ovdje pomaže prisjećanje na put kojim ste motocikl rastavili, no tek djelomice. Pri rastavljanju su dijelovi potrošeni, imaju dosta zračnosti, te su u takvom stanju da vrlo rijetko pazimo na način demontaže te jesmo li pri njemu negdje dijelove dotaknuli, dodatno ogrebali itd. Pri sastavljanju to sve postaje važno, pa se neki redoslijedi ne mogu apsolutno ponoviti. Stoga treba raditi studiozno i oprezno, te pokušati što više konzultirati fotografije koje ste napravili tijekom rastavljanja.

Završno sastavljanjeKako bi ugradili prednju vilicu potrebno je ugraditi ležaje u glavu okvira te nosače vilice.

Završno sastavljanje započinje opremanjem okvira motocikla. Okvir postavite na radni stol ili na pod, ali u svakom slučaju pod njega stavite stari tepih ili deblju tkaninu kako biste izbjegnuli oštećenja. Započnite s vraćanjem metalne pločice s podacima koja se obično nalazi na glavi okvira s prednje strane. Pločicu pomoću nitni zanitajte na glavu okvira te potom u njihove dosjede ugradite gornji i donji vanjski dio kugličnih ležaja. S puno litijumove masti namažite kuglice ležaja te ih posložite u gornji dosjed u glavi okvira te u donji dosjed donjeg ležaja što se nalazi na donjem trokutu vilica. Progurajte osovinu donjeg trokuta pažljivo kroz glavu okvira, dok donji ležaj ne sjedne na kuglice, a potom s gornje strane umetnite ili zavijte gornji trokut vilice. Kada ste sigurni da ni jedna kuglica zbog zračnosti neće ispasti iz ležišta, pustite donji trokut te protegnite sklop za to predviđenim cilindarskim vijkom koji se obično nalazi s gornje strane gornjeg trokuta, toliko da se osovina trokuta lako okreće u ležajevima, ali da nema zračnosti. Završno podešavanje ovog sklopa napravit ćete nakon prvih kilometara probne vožnje.

Završno sastavljanjeGornji vanjski dio prednje vilice ugrađen u nosače.

Ugradnja prednjih vilica dolazi nakon ugradnje prednjih nosača (trokuta) vilice, a prije ugradnje stražnje vilice i amortizera, jer okvir u ovoj fazi možete spustiti na njegov stražnji dio te lakše raditi na ugradnji vilice sprijeda. Trokute poravnajte tako da otvori za prihvat vilice gore i dolje budu u ravnini te vilice jednu po jednu, uz minimalno uljenje otvora, montirajte u trokute. Ukoliko vaš motocikl ima zaštitne poklopce vilica s prihvatima prednjeg svjetla, sada je vrijeme da ih ugradite. Pritom pazite na redoslijed gumenih graničnika koji poklopce odvajaju od trokuta i radnog dijela vilice, ako postoje. Nakon postavljanja vilica u trokute, provizorno postavite u donji prihvat vilica osovinu prednjeg kotača, te gledajući s gornje strane, tako da vidite prednje rubove oba trokuta i osovinu, poravnajte ih u ravninu, te djelomice pritegnite vijke za pritezanje vilica u trokutima. Završno dotezanje i poravnanje upravljača sa smjerom prednjeg kotača pomoću istih vijaka napravit ćete kada motocikl bude na kotačima.

Završno sastavljanjeStraga je potrebno ugraditi stražnju vilicu kako bi se mogli ugraditi amortizeri.

Ugradnja stražnje vilice s amortizerima započinje ugradnjom središnjeg oslonca na donji dio okvira. Središnji oslonac montirajte na okvir pomoću nove osovine i osigurača na njenim krajevima te ugradite novu oprugu i gumene graničnike hoda ukoliko postoje. Provjerite hod i gibanje između otvorenog i zatvorenog položaja u kojem će oslonac biti u vožnji i ukoliko ni u jednom trenutku nema dodira između oslonca i okvira, on je pravilno ugrađen. Postavite okvir na oslonac i na prednje vilice tako da mu je stražnji dio u zraku, te vežite osovinu prednjeg kotača za radni stol ili ako radite na podu, opteretite je nečim teškim. Ovo će vam omogućiti da nesmetano, u zraku, radite na ugradnji stražnje vilice te će onemogućiti svaljivanje okvira unazad nakon ugradnje stražnje vilice i povećanja mase straga.

Završno sastavljanjeKod motocikala s podešenjem lanca na središnjoj osovini stražnje vilice treba pripaziti na pravilan raspored elemenata.

Pripremite osovinu koja veže stražnju vilicu i okvir motora, te ukoliko se na vašem modelu napetost lanca podešava na ovom mjestu, a ne na prihvatu kotača, pripremite i sve pripadajuće ekcentrične elemente. No, ako ste njih kromirali ili na drugi način ponovno zaštitili, očekujte da zbog povećanja njihove debljine za nanos novog materijala, njihovo prilijeganje u predviđeni prostor u okviru neće biti lak. Moguće je da zbog nekoliko djelića milimetra većih dimenzija, koje se jedna drugoj pribroje kada se svi elementi sastave na osovinu, samo stavljanje stražnje vilice u okvir bude nemoguće. Svaki ekcentrični sustav za podešavanje lanca ima barem dvije tarne međuploče izrađene od mekog materijala poput bakra, plastike ili sipasa. Oni služe za nesmetano gibanje stražnje vilice gore-dolje na osovini koja je obično fiksna u okviru. Njih je također potrebno izmijeniti jer tijekom godina propadnu, no tom prilikom, najčešće kod tokara koji će vam izraditi nove, svakako zatražite i da vam izradi i nekoliko identičnih, no nešto tanjih komada. Uz to, napravite dva-tri para čija je debljina po jednu desetinku milimetra manja od standardne mjere, te naiđete li na problem širine pri ugradnji, njima kompenzirajte ukupni višak materijala, ali tako da nakon sastavljanja stražnja vilica u okviru slobodno radi bez osjetne zračnosti lijevo-desno. Sve ekcentrične elemente, osovinu i njen dosjed u stražnjoj vilici izdašno podmažite litijumovom ili grafitnom masti kako bi otpor gibanju bio što manji, a kako bi ujedno elementi bili zaštićeni od korozije.

Završno sastavljanjeNa pozicijama ispod motora, prije njegove ugradnje treba ugraditi sve čemu se kasnije neće moći pristupiti.

Stražnje amortizere ugradite dok je stražnja vilica u “opuštenom” položaju te je slobodno možete pomicati gore-dolje prilikom podešavanja amortizera na njihove prihvate. Pripremite nove gumene ublaživače amortizera te ih ugradite u otvore amortizera ili na osovinu prihvata, zavisno od izvedbe. Da biste lakše ugradili amortizere, možete ih lagano namazati deterdžentom za pranje suđa kako bi površine lakše klizale, te preko njih utisnite amortizere na njihovo mjesto. Kod nekih modela amortizeri sami ne mogu nasjesti na obično konusne gumene prihvate pa ih je potrebno vijkom za zatezanje polako utiskivati do krajnje pozicije te u konačnici pritegnuti.

Završno sastavljanjeDa bi lakše međusobno poravnali teleskope prednje vilice privremeno ugradite prednju osovinu.

Nakon što je stražnja osovina postala kruta zbog ugradnje stražnjih amortizera, otpustite prednju osovinu kotača te u stražnju osovinu provizorno postavite osovinu stražnjeg kotača. Poravnajte okvir motocikla tako da pod osovine ubacite drvene oslonce koji će ga uz središnji oslonac čvrsto pozicionirati u horizontalnoj poziciji ili, ukoliko ih imate, na osovine postavite nosače kotača. U tom slučaju, središnji oslonac ostaje bez funkcije jer motocikl stoji samo na osloncima. Da biste pritom osigurali motocikl, zavežite osovine za nosače. Sada, dok nema kotača, idealno je vrijeme za ugradnju prednjeg i stražnjeg blatobrana te kućišta prednjeg svjetla. Ukoliko to ne napravite sada, nakon ugradnje kotača nemoguće je pristupiti unutarnjem dijelu blatobrana, a što je katkad potrebno radi dotezanja ili pak provlačenja strujne instalacije.

Završno sastavljanjeDorade na okviru poput novih dosjeda i osovine glavnog oslonca treba odraditi dok je okvir slobodan od drugih dijelova.

Na donjem dijelu okvira, uz prihvate motora, a dok njega nema, napravite sve poslove koje više nećete moći kada motor bude na svom mjestu. Obično je potrebno ugraditi polugicu stražnje kočnice s njenom osovinom i mehanizmom za pogon sajle ili poluge stražnje kočnice, prekidač stop-svjetla koji je obično mehanički vezan za pogon stražnje kočnice itd. Ukoliko nešto od ovoga zaboravite odraditi, postoji mogućnost da nakon ugradnje motora više nećete moći pristupiti nekim pozicijama.

Završno sastavljanjeSlijedi ugradnja obnovljene električne instalacije i trošila.

Ugradnja elektroinstalacije, odnosno njenog žičanog dijela dolazi sljedeća, dok na okviru nema spremnika goriva, motora, ni bilo kojeg gornjeg elementa. Na okvir plastičnim zatezačima pričvrstite vodiče na njihovo mjesto prema fotografijama koje ste fotografirali tijekom rastavljanja ili prema tehničkoj dokumentaciji. Razvedite krajeve instalacije prema svim budućim potrošačima, a glavninu vodiča sprovedite u kućište prednjeg svjetla na kojem se obično nalazi i kontaktna bravica. Također, provjerite da je vodiča dovoljno prema svim pozicijama te da nigdje nisu previše nategnuti ili kratki. Sprovedite vodiče do pozicije stražnjeg svjetla prije nego što stražnji kotač dođe na mjesto, te spojite prekidač stop-svjetla. Ostale izvode vodiča, koji zasad nemaju gdje biti spojenima, ostavite na približnim pozicijama u blizini budućeg trošila, primjerice trube, akumulatora, izvoda motora itd. Ugradite upravljač s ručkama i kontrolnim polugicama, te električnim komandama i prekidačima ako postoje. Njihove električne vodiče sprovedite do spoja s ostatkom električne instalacije, obično u kućištu prednjeg svjetla.

Završno sastavljanjeNakon ugradnje ovjesa i blatobrana ugradite kotače i s motociklom ćete moći lakše manipulirati.

Pripremite kotače s poklopcima i kočnicama te ih ugradite zamjenjujući njima nosače kotača na koje se motocikl oslanjao. Dotegnite sve vijke i na stražnjem kotaču spojite pomoću polugice već prije postavljenu sajlu stražnje kočnice sa stražnjim bubnjem te ugradite stražnji lančanik. Potom na polugicu prednje kočnice na upravljaču ugradite sajlu te je pomoću kontrolne polugice vežite s prednjim bubnjem te isprobajte njihov rad. Također, prilikom testiranja stražnje kočnice provjerite funkcionira li sklop prekidača stražnjeg stop-svjetla. Kočnice i sajle ne trebate podešavati do savršenstva jer će se one prilagođavati u prvim kilometrima probnih vožnji. Zasad je dovoljno da rade i omoguće vam manipulaciju s motociklom kod prvih pomicanja u radionici.

Završno sastavljanjeUgradite upravljač, upravljačke polugice te provucite sajle prema njihovim mjestima.

Sada je trenutak da upravljač usuglasite sa smjerom prednjeg kotača. Kada ste sastavili prednje vilice, približno ste uskladili položaj i međusobni odnos nosača prednje vilice i vilica u njima, te osrednje dotegnuli vijke. Sada pogledajte motocikl sprijeda i straga, preko upravljača, u smjeru prednjeg kotača i dok je upravljač u idealnoj poziciji, okomito na okvir, provjerite smjer prednjeg kotača. Ako je on usmjeren lijevo ili desno, poravnajte ga u isti pravac s okvirom i dotegnite vijke na nosačima do kraja. Također, s kotačem i blatobranom na njihovim pozicijama, kada oni prvi put opterećuju glavu okvira i ležajeve prednjih nosača vilica, pokušajte držeći stisnutu prednju kočnicu komprimirati prednje vilice stiskom na upravljač od gore te provjeriti njihov jednak hod i rad, te ujedno i zračnost u ležajevima glave okvira. Ovu zračnost, ukoliko je ima, uklonite dotezanjem predviđenog vijka s gornje strane gornjeg nosača vilica tako da upravljač i dalje ima lagan hod. Sada možete ugraditi i kružni ublaživač prednjeg kotača koji svojom osovinom prolazi kroz nosače prednjih vilica te glavu okvira.

Završno sastavljanjeUgradite motor te na njega spojite elektroinstalaciju, lanac te pripadajuće sajle.

Na kontrolne polugice na upravljaču montirajte sajle gasa, čoka, spojke… Potom u kućište prednjeg svjetla montirajte instrument ako ga ima te u njega ugradite kilometar-sajlu. Sve sajle provucite po motociklu prema fotografijama starog stanja ili prema tehničkoj dokumentaciji, te ih pustite da slobodno drugim krajem vise u približnim pozicijama. Uz pomoć pomagača ugradite motor na njegovu poziciju te ga pričvrstite vijcima za okvir i dotegnite prema podacima iz tehničke dokumentacije, te ne zaboravite ugraditi gume za ublažavanje ako postoje. Nakon montaže motora ugradite lanac i provjerite njegovu zračnost te je okvirno podesite ekscentrom na osovini stražnje vilice ili na osovini stražnjeg kotača te ujedno provjerite i njihovu funkcionalnost. Ugradite ispuh, te sve oslonce nogu za vozača, suvozača, polugicu mjenjača, nožnog pokretača itd.

Završno sastavljanjeNastavite s ugradnjom dijelova po principu iznutra prema van kako vam ništa ne bi ostalo nedostupno.

Sada je motocikl spreman za spajanje kontrolnih polugica i strujne instalacije s motorom. Da bismo ovo izveli, nismo dosad ugradili ništa s gornje strane motocikla, te na njemu nedostaju sjedalo, spremnik goriva i bočne kutije za opremu ako ih ima. Ako ste sigurni da je motor pravilno ugrađen i da niste ništa zaboravili, najprije ugradite bočne kutije za prihvat akumulatora i zračnog filtra na nekim modelima, te provucite strujnu instalaciju prema poziciji akumulatora. Provucite strujnu instalaciju do motora i spojite je na njegove izvode te montirajte trubu koja se obično nalazi iznad motora, a ispod spremnika goriva i također je spojite na njene vodiče. Sada bi svi elektro-spojevi na motociklu, osim kontaktne bravice u kućištu prednjeg svjetla i akumulatora u bočnoj kutiji, trebali biti spojeni. Provjerite ispravnost spojeva prema boji vodiča, dodatno ih fotografirajte te plastičnim zatezačima dotegnite u njihov konačni položaj.

Završno sastavljanjeNa kraju detalji – najčešće su to ukrasne stvari, ali i razni potrošači koje treba spojiti u cjelinu s vodovima elektroinstalacije.

Ugradite stražnje svjetlo s novim lampicama te provizorno spojite prednje svjetlo na strujnu instalaciju tako da ne zatvorite otvor kućišta u kojem je instrument i kontaktna bravica. Punjačem akumulatora ili akumulatorom dajte napon elektroinstalaciji na poziciji akumulatora i izvoda iz motora tako da privremeno vodičima spojite vanjski izvor s instalacijom na motociklu. Ovako ćete improvizirati situaciju kao da motor radi, a da ga pritom ne pokrenete, no s jedinom razlikom da nema punjenja akumulatora, što za testiranje i spajanje trošila nije važno, a samu funkciju zavojnice za punjenje ste ionako testirali tijekom početnog pokretanja motora na testnom stolu. S ovako dostupnim naponom i uz pomoć elektro-sheme spojite sve vodiče na predviđena mjesta na kontrolnoj ploči kontaktne bravice te testirajte sve potrošače i prekidače. Ako je sve u redu, otpojite provizorne vodiče za napajanje, spojite akumulator na njegovo mjesto, te ugradite kontaktnu bravicu na njeno mjesto u kućištu prednjeg svjetla. Kada ste sve vodiče postavili u pravilan položaj i pritegnuli za kontakte, a s kontaktnom bravicom na njenom mjestu, okrećite upravljač lijevo-desno punim hodom te gledajući kroz otvor još neugrađenog prednjeg svjetla provjerite je li možda neki od vodiča prenapregnut u nekom od krajnjih položaja upravljača. Ukoliko ga spojite tako da ima dovoljno zračnosti kako se ne bi u vožnji otkinuo ili otpustio s kontakta. Vodiče koji su predugi jer smo ih – predostrožnosti radi – takvima izradili u početku, sada skratite na pravilne mjere i za kraj ugradite prednje svjetlo s obručem na njegovo mjesto. Elektroinstalacija je završena, a dodatna provjera bit će u vožnji, i to s radećim motorom.

Završno sastavljanjeMotocikl polako, ali sigurno poprima svoj krajnji oblik.

Na motor ugradite rasplinjač te spojite s njime sajle koje dolaze s upravljača. Provjerite njihov lagan hod i vežite ih plastičnim zatezačima za okvir ispod spremnika goriva. S kontrolnom polugicom spojke na motoru vežite sajlu spojke s upravljača, a sajlu kilometar-sata vežite s njenim pogonom, obično negdje na prednjem lančaniku uz blok motora. Potom ugradite sjedalo, te na okvir motocikla privremeno spojite plastičnu bocu s gorivom kao što ste to radili tijekom pokretanja motora na testnom stolu. I na koncu – provjerite sve spojeve, vijke, kontakte i spremni ste za prvu testnu vožnju.

Galerija

Galerija

BMW R25 1951. – Nova mladost bijelo-plavog propelera

fotogec-_01

Nekoliko godina nakon Drugog Svjetskog Rata njemačko društvo i industrija prolaze preobrazbu iz razrušenog i poraženog vojnog ustroja u novu ekonomiju koja će uskoro postati jedna od najuspješnijih na svijetu.

U razrušenoj montažnoj hali u blizini Munchena, u kojoj su se donedavno sastavljali zrakoplovni motori, tvrtka BMW pokreće proizvodnju motocikala. Osim što su bili prijevozno sredstvo nužno za ponovno pokretanje života, ovi prvi motocikli nakon rata svakako su i vrijedni svjedoci vremena najvećih promjena u društvu i industriji. Oni su izraz nove nade u slobodu, koja se najlakše mogla iskazati kroz slobodu kretanja. Plavo-bijeli “propeler” sada više nije pogonio ratne mašine nego je trebao pomoći zavrtiti kotač nove ekonomije. 1948. proizvodnja gotovo manufakturno počinje s jednocilindričnim modelom R24 čiji je dizajn predratni, te inženjeri vrlo brzo, doslovno nakon uhodavanja proizvodne trake prelaze 1950. na novi model R25 o kojem danas pišem. Iako još poprilično konstrukcijski oslonjen na prethodnika, novi model za ondašnje vrijeme donosi solidan ovjes, robustan motor te pristojnu ergonomiju.

R25 tako postaje temelj jednocilindrične serije motocikala koja se stalno dorađuje te u slijedećim godinama slijede modeli R25/2, R25/3, R26 i R27 s kojim se proizvodnja gasi 1966. godine. Model R25 proizvodio se tijekom 1950. i 1951. godine, dijelom paralelno s modelom R25/2 koji kreće u proizvodnju 1951., te je proizveden u 21400 komada. Iako se na prvu tako ne čini, ovo je danas rijedak model i od svoje serije je najcijenjeniji. Zbog toga ima puno ljubitelja marke BMW koji prije svega štuju ono što on predstavlja kao svjedok jedne tehnološke i društvene ere.

Motocikl sam pronašao kod ljubitelja BMW-a u mjestu Martin pokraj Našica gdje je strpljivo čekao obnovu. Nažalost, moderan život ne ostavlja puno prostora za ovakav hobi pa je gotovo sa suzama u očima prodavatelja i kupca motocikl postao moje vlasništvo. Kako je dio motocikla bio u kutijama prošlo je dosta vremena dok sam shvatio što posjedujem i dok sam utvrdio u kolikoj mjeri su stvari na motociklu originalne. Nakon 63 godine bilo je tu raznih dijelova i kombinacija jer ne treba zaboraviti da je nekada do dijelova bilo teško doći. Bili su skupi, a motocikl nije bio ono što je meni danas, gotovo predmet obožavanja, nego svakodnevno vozilo koje je moralo biti u pogonu.

Upravo to da je morao konstantno voziti i uvjeti u kojima je vožen, definiralo je stanje ovog BMW-a kao i druge oldtimer motocikle iz ovih godina. Većina stvari na motociklu bila je potrošena i dijelom neoriginalna, no osnova: okvir, diferencijal, motor, djelomično mjenjač bili su za svoje godine i nebrojene kilometre u dobrom stanju. Na njima sam i temeljio restauraciju koja je trajala oko godinu dana, s puno tehničkih izazova na svakom koraku. Najveći izazov je svakako bio izdvajanje točnih od netočnih informacija iz tehničke literature koja je godinama prevođena, nadopunjavana servisnim biltenima i –unatoč njemačkoj preciznosti i na prvu vrlo dobro razrađenim shematskim prikazima – ipak poprilično neprecizna.

Također, usmeno znanje entuzijasta poput mene koji su mi pokušali pomoći nije bilo od velike koristi jer smo svi svoje ideje temeljili na istim teoretskim osnovama, a da je zapravo malo tko iz prakse znao “fore” za nešto više od svog motocikla kojeg je nekada posjedovao. Morao sam duboko udahnuti i zaroniti u šumu svega onoga što se krije iza naoko jednostavne jednocilindrične mašine i motocikla oko nje. Istraživanje je ujedno odnijelo i najviše vremena tijekom restauracije, no višestruko se isplatilo, jer proniknuti u genij njemačkih inženjera tog doba zadovoljstvo je samo za sebe.

Zaključak je slijedeći, ukoliko se želite voziti s ovakvim motociklom danas morate biti spremni na male kompromise što se originalnosti tiće. Ja sam želio imati vozilo koje može koliko-toliko ravnopravno sudjelovati u današnjem prometu, pa sam iz tog razloga napravio nekoliko promjena od kojih je najveća –strujna instalacija. U originalu za struju i paljenje zadužen je NORIS ZLZ 45 sistem koji isporučuje struju od 6V i 45W te paljenje regulira preko platina i centifugalnog podešavanja kuta predpaljenja. Unatoč što su svi dijelovi za restauraciju starog sistema dostupni on je i dalje slaba točka, te potencijalna opasnost za pouzdanost na cesti. Svakako nisam bio zadovoljan slabom bilux žaruljom prednjeg svjetla snage samo 30 W, te nedostaku stop-svjetla straga.

Ovaj model nije imao stop svjetlo, te kao takav danas ne zadovoljava uvjete tehničke ispravnosti. Sve skupa vodilo je do ugradnje modernog 12 V sistema s elektronskom kontrolom kuta predpaljenja, prednje žarulje H4 standarda te novog sistema stražnjeg stop svjetla. Ova preinaka ujedno je uz vizualni dojam postignut restaruacijom najviše utjecala na novu osobnost motocikla te je tehnički pregled prošao bez zamjerki. Što reći o motociklu poput ovog danas? U doba ultra jakih motora automobila i motocikala te pregršt elektronike i pomagala, isprva se čini da ovakav nejak motocikl snage 12 KS sa sporohodnim mjenjačem za vuču prikolice, nema što tražiti na cesti.

Djelomično je to i istina, pogotovo u brzom prometu velikog grada, no treba se prisjetiti da u doba kada je ovaj motocikl nastao nije ga svako mogao voziti. Bila je za to potrebna vještina puno veća nego danas, a motocikl je tražio i poprilična tehnička predznanja. Tko nije znao popraviti nije se niti vozio, dok danas ni ne gledamo ispod haube. Kada ga doživite na taj način, te kada u vožnji isključite sadašnjost obilnu snagom, te se vratite starim tehnikama vožnje koje su tražile čuvanje brzine, zaletanje, saginjanje i puno rada po mjenjaču, postajete i danas gotovo ravnopravni. Uz to, imate i dodatni efekt, poštovanje ostalih vozača! Iako niste dovoljno brzi, vučete se uzbrdicom u drugoj brzini, ponekad kurblate na semaforu jer ste promašli brzinu, nitko ne trubi nego svi čekaju. Iz poštovanja, jer rijetki su oni koji s uskoro 65 godina na “leđima” uopće pokušavaju sudjelovati u sadašnosti, bili ljudi ili strojevi.

Što se doživljaja u vožnji tiće, morate ovo voljeti da mu ne bi zamjerali nedostatak snage, kratak mjenjač, ovjes bez hidrauličnih elemenata te ergonomiju krojenu za osobe nižeg rasta danas, što je očito bio standard nekada. Ako imate iskustva s novim motociklima ovo je nešto potpuno suprotno, svakako zastarjelo, a ipak u nekim elementima i dalje jako dobro. Naprimjer, položaj vozača u sjedalu je odličan iako sjedi na tankoj gumi i opruzi. Kut savijanja koljena i položaj na osloncima nogu te pretklon tijela na upravljač su i dalje odlični. Upravljivost također, tako da bi neki današnji proizvođači i njihovi moderni modeli u uspredbi s ovim “starcem” mogli ponovo na crtaće stolove, na doradu. Zato i u svom sedmom desetljeću ovaj motocikl ima što pokazati, dapaće, u nekim stvarima treba učiti iz njega jer povijest se ponavlja. Ne zaboravimo da je uloga motocikla učinkovit prijevoz i svakodnevna pomoć čovjeku, a ne orgijanje snagom dok god teče relativno jeftino gorivo. Nove ideje i ekološka svijest više naginju vrijednostima koje ima ovaj motocikl nego ovi moderni sada.

Zato za razliku od mnogobrojne konfekcije, ovaj motocikl i slični njemu spadaju u trajne vrijednosti, a nadam se da će ovako restauriran voziti još dugo. Sa svijetlim pogledom u budućnost bijelo-plavi “propeler” nastavlja tamo gdje je počeo 1951.


 

Pannonia T8 250

IMG_0574

Motocikl mađarske proizvodnje, u svojoj nešto rjeđoj inačici T8 s 18 KS pripremljen je za prihvat bočne prikolice (motokuli), te je još poznat i pod nazivom TL 250 S. Godina proizvodnje je 1964. Motocikl je bio namijenjen izvozu te je za ono vrijeme nešto bogatije i modernije opremljen. Prihvati polugica na upravljaču su aluminijski za razliku od uobičajenih čeličnih, tako je i s polugicama kočnice i mjenjača. Instrument je označen do brzine od 140 km/h umjesto uobičajenih 120 km/h kod običnog modela T1(T5). Također, model obilježavaju mnogi sitni detalji koji nisu vidljivi na prvi pogled. Motocikl je restauriran tijekom 2012. i 2013. godine.

 

Tijekom restauracije velika pažnja posvećena je završnoj obradi metala, te su pojedini elementi polirani do visokog sjaja, čak i nešto intenzivnije nego što su to bili u originalnom stanju kako bi se što bolje istaknuo kontrast osnovne crne boje i drugih elemenata motocikla. Sjedalo i određeni detalji na motociklu crvene boje izvrsno se uklapaju u cjelinu.


Pannonia T1 250

IMG_0724_renamed_11252

Motocikl mađarske proizvodnje iz 1961. godine. Model T1 je jedan od najproizvođenijih modela ove mađarske kompanije. Rašireniji je bio samo model T5 koji se proizvodio za domaće, ali i rusko tržište. Motocikl je obujma 246 ccm i snage 14 KS. Odlikuje ga vrlo robustan dizajn, a crvena boja bila je jedna od osnovnih, uz najčešću crnu. Na motociklu je izmijenjena bočna boja spremnika goriva koji je u originalu jednobojan, a ovdje dvobojan te je s novom bojom usklađena boja sjedala. U originalu je sjedalo najčešće crno, smeđe ili crveno. Motocikl je restauriran tijekom 2013. i 2014. godine, a tijekom restauracije mu je izmjenjena boja u crvenu.


Javite se


TELEFON: EMAIL: PRATITE ME:
+385 dane@dane-restorations.com Instagram

Javite se


Telefon. +385 98 86 95 49
Email. dane@dane-restorations.com
Adresa: Zagreb,
Hrvatska
Pratite me.