The ultimate motorcycle

Dane Restorations

and parts restorations

Članak označen sa ‘restauracija’

Prvo pokretanje motora

Prvo pokretanje motora

Prvo pokretanje motoraZa prvo pokretanje motora pokušajte pripremiti improvizirani testni stol. Okvir motocikla možda još restaurirate, a i ne želite ga oštetiti.

Nakon dolijevanja motornog ulja spremni ste za prvo pokretanje motora. Pokrećete li pritom četverotaktni motor, morate još pripremiti mjerač tlaka ulja koji ćete probno montirati na mjesto davača tlaka za signalnu lampicu ili samu signalnu lampicu na njenom tlačnom ili strujnom vodu kako biste vidjeli daje li uljna pumpa (ukoliko postoji) tlak ulja za podmazivanje. Kod dvotaktnog motora pripremite mješavinu ulja za podmazivanje i benzina. Obično se omjeri miješanja mješavine kreću od dva do četiri posto udjela ulja u benzinu. U većini slučajeva za period razrade motora proizvođači traže veći udio ulja, pa ukoliko nemate informaciju o omjeru, zamiješajte četiripostotnu mješavinu (primjerice, četiri decilitra ulja na deset litara goriva).

Također, za prvo bi pokretanje motora bilo dobro izraditi testni „stol“, odnosno konstrukciju na kojoj ćete ga moći opremiti i pokrenuti, a da to nije okvir motocikla. Okvir motocikla u fazi kada je motor gotov još ne mora biti dovršen, a ukoliko je, tada postoji mogućnost da ga tijekom montaže motora i testiranja nepotrebno oštetite. No, ako ostatak motocikla nije završen, od okvira nećete imati previše koristi jer je on sam po sebi nestabilan. Stoga pripremite motor na testnom stolu te ga opremite barem dijelom starog ispuha, rasplinjačem s improviziranim dovodom goriva, polugom nožnog pokretača, polugicom mjenjača, te starim sajlama gasa, čoka i spojke – ako ih imate. Ne koristite nove dijelove da ih ne uprljate ili oštetite.

Prvo pokretanje motoraTakođer, imajte pomagača jer morate manipulirati s gasom, čokom, nožnim pokretačem i gorivom iznad razine rasplinjača.

Prvo pokretanje motora pokušajte organizirati u društvu pomagača, čija će osnovna zadaća biti reakcija u slučaju požara. Za to pripremite aparat za gašenje požara, nekoliko deka ili pijesak kako biste mogli ugasiti požar u najgorem scenariju. Lulicu svjećice ne utiskujte na svjećicu do krajnjeg položaja, već je samo prislonite na njen kontakt. Ovo će vam biti improvizirani „kontakt-ključ“ za zaustavljanje motora. Benzin ili mješavinu ulijte u malenu posudicu ili bocu te je cjevčicom spojite s rasplinjačem koji ste montirali na usis cilindra. Posuda s benzinom mora biti iznad rasplinjača kako bi gorivo slobodnim padom moglo teći u rasplinjač, kao što je slučaj na motociklu kada je spremnik iznad motora. Za prvo pokretanje pritisnite nekoliko puta bocu kako bi pod tlakom gorivo napunilo rasplinjač, a sve što se prelije iz rasplinjača, obrišite i pričekajte da sve pare ispare. Vijak za podešavanje praznog hoda na rasplinjaču otprilike postavite u nešto višu poziciju od uobičajene kako bi klizač s iglicom bio otvoren do jedne petine hoda. Naime, to će vam omogućiti da pri pokretanju u ruci držite samo sajlu čoka te ga aktivno dozirate u prvim trenucima rada motora, jer je teško pretpostaviti koji su uvjeti pokretanja motora najpovoljniji. Povrh toga, budite spremni na podosta buke zbog toga što je ispuh ili nekompletan ili privremeno pričvršćen, te na razne mirise i isparavanja – što boje, što raznih maziva ili pak brtvila. Ustvari, ništa vas ne treba zabrinjavati osim grubih mehaničkih zvukova iz motora koji označavaju da neki dio nije ispravan ili nešto nije pravilno sastavljeno. Tada motor odmah zaustavite!

Nožnim pokretačem (ili elektrostarterom) pokrećite motor i očekujte njegovo prihvaćanje nakon nekoliko pokušaja. Kada motor prihvati, pokušajte ga održati u radu što dulje kako bi se počeo zagrijavati do trenutka kada više nećete trebati držati sajlu ili polugicu čoka, i kada se rad stabilizira na bilo kakvim okretajima praznog hoda. Ukoliko vam se čine previsokima, malo ih smanjite na vijku praznog hoda te pustite da motor radi i zagrijava se. Uz to, osluškujte unutrašnje zvukove ili neobične vibracije te nekontrolirano curenje ulja. Ako vam se sve čini u redu, pustite motor da se zagrijava sve do trenutka kada vam se opipom učini toplijim od 80 celzija, pa ga tada ugasite skidanjem lulice sa svjećice. Ako je sve prošlo u redu, možete si čestitati, jer je drugi funkcionalni test bio uspješan!

Nakon slavlja i hlađenja motora, pokrenite ga ponovno i zagrijte na radnu temperaturu, na okretajima praznog hoda povucite sajlom polugicu spojke te polugicom mjenjača probajte mijenjati stupnjeve prijenosa kako biste utvrdili ispravnost mjenjača i odvajanje spojke. Ako je sve prošlo uspješno, zaustavite motor i dok je vruć, dotegnite vijke na glavi motora, cilindar, bočne poklopce, svjećicu te sve dostupne vijke koji spajaju dijelove bloka motora. Vijci koji su „na hladno“ bili pritegnuti do kraja, sada će biti na osjet manje ili više otpušteni, te ih dotežite do sljedećeg većeg otpora, prema osjećaju, ili ako tehnička dokumentacija definira, prema vrijednostima na moment-ključu. Ispod motora postavite bijelu tkaninu i papir te ostavite motor barem jedan dan bez pokretanja, i to kako biste (u)vidjeli ima li kakvih curenja ulja kroz brtve i otvore, te – ako ih ima – iste svakako sanirajte.

Prvo pokretanje motoraNakon što motor ugradite na motocikl, spojite ostatak elektroinstalacije te provjerite punjenje akumulatora i namotaje za napajanje trošila.

Još preostaje provjeriti električne namotaje za napajanje trošila i punjenje akumulatora. Svaki motor otprilike kod rotora magneta ima pripremljene kontakte za elektroinstalaciju ili su žice dovoljno duge da na njih probno možete spojiti improvizirano električno trošilo. Za ovu jednostavnu probu pripremite žarulju, njeno grlo koje može biti i sa samog motocikla te plus pol spojite na izlaz elektroinstalacije, a minus na sam blok motora kako bi imao masu. Potom pokrenite motor i žarulja bi morala svijetliti te mijenjati intenzitet svjetla prema broju okretaja motora. Za provjeru ispravnosti namotaja za dopunu akumulatora – ako postoji – žarulja nije dovoljna, te je potrebno imati barem jednostavni unimer, koji bi spojen na izlaz namotaja i masu s druge strane trebao pokazati napon nešto veći od napona instalacije. Primjerice, kod motora sa šestvoltnom instalacijom, napon bi trebao biti oko sedam volti, na okretajima višima od praznog hoda. Ove vrijednosti također potražite u tehničkoj dokumentaciji, a kod modela s dinamom trebate provizorno ugraditi i regler te napon mjeriti i na njegovim izlazima. Nakon ovoga smatrajte da je restauracija motora završena. U konačnici, ostaje tek fino podešavanje koje ćete raditi nakon sklapanja cijelog motocikla, kroz testne vožnje, a ono može trajati i prvih 100 km. Nakon kvalitetne restauracije, ipak se radi o gotovo novom motoru na koji svakako možete biti ponosni!

Testna vožnja

Testna vožnja

Prvu testnu vožnju treba obaviti vrlo pažljivo, i to bez spremnika goriva kako biste lakše mogli pristupiti motoru, rasplinjaču i svjećici tijekom prvih kilometara. Također, ukoliko je konstrukcijski moguće, ne treba ugraditi ni bočni poklopac motora ispod kojeg se nalazi paljenje i izvodi elektroinstalacije. Oprezno pokrenite motor te ga djelomice zagrijte na mjestu do trenutka kada vam čok više nije potreban. Krenite u vožnju te osluškujte bilo kakve čudne zvukove ili struganja koji bi ukazivali da nešto u vožnji zapinje, prouzrokuje trenje ili se pregrijava. Također, isprobajte funkciju mjenjača i spojke učestalim mijenjanjem brzina. Kočnice upotrebljavajte sve intenzivnije i intenzivnije te pratite rad elektroinstalacije. Ukoliko imate prilike, napravite nekoliko kilometara po prometnici na kojoj nema javnog prometa, uz pratnju nekoga u automobilu s ponešto alata. Stari motocikli vrlo su robusne konstrukcije te neke stvari trebaju podosta vremena kako bi se prilagodile i počele pravilno funkcionirati. Isto tako, motor nakon potpune reparacije treba razraditi kao da je nov. Zato nakon prvih vožnji postupno ugađajte hod sajle spojke i dotegnutost pogona spojke te trenutak njenog odvajanja. Podešavajte hod polugica kočnica i točku najboljeg hvatanja. Na motoru podesite graničnike hoda polugice za izmjenu stupnja prijenosa ako postoje… Svakako pratite moguća curenja ulja iz motora i njegov rad te završno podesite rasplinjač i paljenje. Nakon što ste zadovoljni ponašanjem motocikla, ugradite spremnik goriva i bočni poklopac motora, provjerite te prema potrebi dotegnite sve vijke na motociklu, posebice vijke kotača, amortizera, motora, prednjih nosača vilice, upravljača itd. Ako tijekom vožnje i podešavanja niste našli na kardinalne greške u obnovi, a time i u funkciji pojedinog dijela ili motocikla u cjelini vaš je oldtajmer spreman za registraciju, i ako to želite, bodovanje u vašem klubu oldtajmera. Ako to nije slučaj, zaslužio je jedno temeljito čišćenje od zaostataka ulja i maziva tijekom sastavljanja te poliranje kako bi ljepše zasjao u vašoj garaži ili dnevnoj sobi. U najvećem broju slučajeva, nakon kvalitetne restauracije, rezultat je izniman što se i stanja motocikla, i vašeg emotivnog stanja tiče. Ako ste stigli do ove situacije, znat ćete o čemu govorim. Za kraj vam i ja čestitam!

Restauracija sitnih dijelova

Restauracija sitnih dijelova

Na motociklu je mnoštvo sitnih dijelova čiju je restauraciju nemoguće pojedinačno opisati jer se razlikuju od modela do modela. U osnovi ih možemo podijeliti na metalne, gumene i plastične, iako je potonjih na starim motociklima izuzetno malo.

Metalni dijelovi koji ostaju nakon rastavljanja većih kompomenti kao što su okvir, motor, limarija ili kotači su najčešće – polugice mjenjača, kočnica, osovine kotača, vijčana roba i drugo. Njihova restauracija se temelji na tome da ih pravilno pripremite za ponovno nanošenje zaštitnog sloja kojim su bili zaštićeni postupcima poput cinčanja, kromiranja ili bojenja, a da ih pritom ne uništite i ne izmijenite neke važne mjere poput promjera ili ovalnosti osovina, kao da ni ne stanjite polugice brušenjem… Mnogi metalni dijelovi stoga neće biti obnovljivi, već ćete morati pribaviti nove ili zamjenske. Primjerice, ukoliko je polugica kočnice na poklopcu kotača na koju se montira sajla iznimno hrđava, tijekom pripreme za kromiranje – da biste došli do čistog metala – morate je jako izbrusiti. Zbog toga ona gubi na debljini i postaje slaba za sile koje treba trpjeti i neće biti sigurna za vožnju. Ovaj scenarij izbjegavajte ili djelomice odstupite od vraćanja u originalno stanje, pa polugicu samo opjeskarite i takvu kromirajte ili nabavite/napravite drugu. Naime, bolje je da malo pati vizualni dojam koji će primijetiti tek rijetki nego da je dio tehnički neispravan. O restauraciji različitih metalnih dijelova pronađite više u opisima tehnika rada poput pjeskarenja, kromiranja…

Gumeni dijelovi se ne mogu obnoviti, već treba pribaviti nove ili zamjenske. Iako se na prvu ne čini tako, njih je vrlo mnogo na motociklu. Štoviše, neki su osobito važni za njegovo pravilno funkcioniranje poput gumenih ublaživača na spoju stražnjeg lančanika i središta stražnjeg kotača, gumenih dosjeda amortizera i drugih… Na tržištu pokušajte pronaći kompletne setove gumenih dijelova za vaš model, a ako nije dostupan, tražite pojedinačne dijelove. Pritom će vam pomoći činjenica da su mnogi stari motocikli bez obzira na marku opremljeni istim dijelovima istog dobavljača iz tog doba. Tako ćete primjerice identični prekidač stop-svjetla naći na gotovo svim modelima iz tadašnje istočne Europe, a gumeni oslonci za noge bit će isti na svim BMW-ovim modelima dugi niz godina. No, najteže je s onim dijelovima gdje je u gumi otisnut logotip ili ime modela i koji vašem motociklu daju autentičnost. Pronađete li ih na tržištu, ne žalite novca da ih pribavite.

Restauracija sitnih dijelovaGumeni dijelovi godinama izloženi ulju i prljavštini – svakako nastojte pribaviti nove.

Plastika je vrlo rijetka na starim motociklima, no naći ćete je najviše kao ukrasni element poput zaštitnih cilindarskih kućišta amortizera, akumulatora, svjetala… Ukoliko je plastični dio ispravan, a plastika nije previše strukturno uništena utjecajem atmosferilija i sunca, ona se danas dostupnim sredstvima lako obnavlja. Tu ponajprije mislim na bojenje bojama za plastiku uz pravilnu pripremu.

Restauracija sitnih dijelovaStare sajle izgledaju kompletne, no ne mogu poslužiti za ništa osim za izmjere i izradu novih.

Sajle nakon dugog niza godina strunu i oslabe te se svakako trebaju izmijeniti. Ukoliko na tržištu ne postoje zamjenske sajle izrađene prema točnom predlošku, morat ćete ih izraditi sami koristeći mjere i neke dijelove starih sajli. Stoga nipošto ne bacajte sajle nakon demontaže bez obzira kako derutne bile. Izmjerite promjer sajle i kupite novu sajlu s pripadajućim bužirom na metre te završne valjčiće pravilne dimenzije, ako ih pronađete. Ne uspije li vam to, treba ih otokariti od nekog mekšeg materijala koji se može lemiti. Nakon mjerenja rastavite stare sajle i demontirajte sitne dijelove poput vijaka za podešavanje, prstenastih završetaka bužira i druge galanterije, te ih dajte ponovno pocinčati. Za svaku sajlu zapamtite ili još bolje fotografirajte raspored sitnih dijelova, te krenite sa sastavljanjem tako da na jedan kraj sajle tvrdo zalemite pripremljeni valjčić, pravilnim redoslijedom posložite sitne dijelove i bužir, te na koncu zalemite valjčić sa suprotne strane. Ukoliko ste lemljenjem pak nanijeli suviše materijala, turpijom obradite valjčiće tako da pristaju u utore polugica i drugih komandi za koje sajle izrađujete. Sve napravljene sajle isprobajte i doradite tako da pri završnom sklapanju motocikla na prilagodbu ne morate gubiti vrijeme, a neke polugice i prihvati su tada i manje dostupni.

Restauracija kočnica

Restauracija kočnica

Restauracija kočnicaIako su kočne obloge istrošene, osnova se može ponovo iskoristiti

Tijekom rastavljanja motocikla obnova dijelova kočnog sustava krenut će u nekoliko smjerova. Naime, polugice ćete kao metalne dijelove obnavljati posebno, sajle ćete kupiti nove ili ih izraditi, a restauracija kočnica ponajprije će se odnositi na obnovu kočnih pakni te njihovih aluminijskih nosača. Za neke motocikle mogu se naći nove ili obnovljene kočne pakne, a neke morate izraditi. Većina starih motocikala je imala tarne obloge pakni nitnama vezane za aluminijsku osnovu. U novije vrijeme specijalna su ljepila zamijenila nitne, no mi ćemo se koncentrirati na obnovu nitanjem.Stare obloge odvojite od podloge tako da točkalom otočkate sredinu nitni te ih svrdlom većeg promjera zabušite do dubine kada će nitna popustiti i ispasti na drugu stranu. Kada odstranite sve nitne, kočna bi obloga trebala biti slobodna te je demontirajte s osnove. Aluminijsku osnovu dobro pregledajte kako biste vidjeli oštećenja koja znaju nastati tijekom nepravilne demontaže, a najčešća su na polukružnim i ravnim prihvatima osovinice i radnog ekscentra na koje se polukružne osnove naslanjaju u radu. Ako oštećenja ima, treba dovariti novi materijal te strojno obraditi osnovu prije dodavanja nove obloge. Polukružne osnove koje su ispravne, ali izrazito prljave i oksidirane mogu se ispjeskariti bez negativnih nuspojava.

Restauracija kočnicaNosače pakni očistite i pripremite za nitanje novih obloga

U trgovini rezervnih dijelova za traktore, kamione i starija vozila potražite kočne obloge koje se prodaju perforirane za određeni tip vozila ili na metre. Ako ih kupujete na metre, tada obratite pozornost na debljinu i širinu trake, dok kod gotovih obloga tražite one koje svojim polumjerom potpuno ili što bolje pristaju vašoj polukružnoj osnovi. Raspored rupica za nitne ne treba vas zabrinjavati jer ćete prema rasporedu na vašoj osnovi napraviti nove na pravim mjestima. U lokalnoj trgovini alatom potražite aluminijske ili bakrene nitne istog promjera kao što su rupice u polukružnoj osnovi, a kupite li bakrene, tada ih prije ugradnje trebate napustiti zagrijavanjem plinskom lampom.

Restauracija kočnicaBakrene nitne prije nitanja omekšajte tako da ih zagrijete te potom trenutno ohladite

Kočne obloge prislonite na osnovu i sa stražnje strane obloge, kroz rupice na osnovi obilježite mjesta za nitne. Bušilicom i svrdlom promjera identičnog nitni izbušite nove rupice na oblozi. Potom svrdlom promjera identičnog promjeru glave nitne, s vanjske strane obloge upustite veće rupe približno do polovice dubine materijala obloge. Ovo će vam omogućiti da glava nitne nakon nitovanja bude niža od tarne površine obloge te da pri kočenju ne struže po metalnom obodu u srcu kotača. Obično je razlika dubine glave i tarne površine dva-tri milimetra, dok je ukupna debljina pakne prosječno četiri-pet milimetara. Milimetar materijala minimalno mora ostati ispod glave nitne kako bi pakna čvrsto stajala na osloncu. Nakon pripreme rupa krenite s nitovanjem tako da pripremite kružni oslonac istog promjera kao i glava nitne te ga pričvrstite u škrip kako bi mogao podnijeti silu udarca čekićem. Ako nemate tokareni kružni oslonac, čelo vijka približnih dimenzija bit će dovoljno dobro.

Restauracija kočnicaNovu oblogu pripremljenim bakrenim nitnama zanitajte za osnovu

Na oslonac prislonite nitnu koju ste progurali te kroz paknu i rupu u polukružnom osloncu kočnice te je nježno špicastim dijelom čekića nekoliko puta udarite po dijelu koji izviruje van kako biste ga raširili. Nitna bi trebala prihvatiti, no nikako ne udarajte čekićem jednu nitnu do potpune čvrstoće, već ih najprije sve ugradite te provjerite da pakna stoji pravilno na svom mjestu i da su glave nitni dovoljno duboko ispod površine pakne. Tek tada dodatnim udarcima raširite materijal nitne do kraja kako bi dobili punu čvrstoću spoja. Kako je pri bušenju većih rupica za glavu nitne teško svrdlom točno odrediti dubinu rupe, moguće je da neke nitne nakon početnog nitanja stoje previsoko u odnosu na površinu pakne. Takve obrusite sa stražnje strane, produbite rupicu za glavu nitne te ponovno zanitajte novu.

Restauracija kočnicaNitne koje nakon tokarenja ostanu previsoke dodatno obrusite

Nakon nitanja, a ukoliko je obloga bila većih dimenzija od podloge, obrežite je brusilicom s tankom reznom pločom. Radite ovo sa zaštitnom maskom za lice i oči, te po mogućnosti na otvorenom prostoru. Najbolje bi bilo kada bi pakne bile nešto deblje od nepotrošenih originalnih, no ovu ćete vrijednost u milimetrima teško naći u tehničkoj dokumentaciji. Približnu debljinu možete izmjeriti ako dvije polukružne osnove kočnica umetnete u srce kotača, gdje i inače stoje kada su ugrađene na poklopac i kada je kotač u funkciji. Tada možete vidjeti zračnost između njih i kružnog metala po kojem kližu pakne pri kočenju, a nove bi pakne koje ugradite trebale popuniti tu prazninu te imati svaka oko 0,5 mm zračnosti do metala. Također, u tehničkoj dokumentaciji može se pronaći promjer bubanj kočnice, a on obično znači mjeru promjera metalnog bubnja u srcu kotača. Ukoliko ste ga tokarili kako biste poravnali brazde i potrošenost nastale kočenjem, uzmite u obzir tako dobiveni veći promjer.

Međutim, u slučaju da su vaše nove zanitane pakne deblje od originalnih, tada polukružne oslonce sastavite na poklopac kotača u koji ste prije vratili obnovljene osovinice, a svakako zamijenite i opruge ukoliko su hrđave ili oštećene. Nakon sklapanja izmjerite vanjski promjer koji bi trebao biti veći od promjera bubnja u srcu kotača. Tada na tokarskom stroju otokarite pakne na jedan milimetar manji promjer od promjera bubnja. To će vam omogućiti željenih 0,5 mm kružne zračnosti nakon ugradnje te savršeno prianjanje pakni na bubanj od prvih metara vožnje te mali hod polugica kočnice do trenutka punog kočnog učinka. Svakako nakon tokarenja prekontrolirajte upuštenost glava nitni u odnosu na novu tokarenu vanjsku površinu pakni. Minimalna razlika mora biti 1,5 mm. Potom poklopac s kompletiranim paknama ubacite u srce kotača i on je tada spreman za ugradnju.

Restauracija elektroinstalacije

Restauracija elektroinstalacije

Restauracija elektroinstalacije Šuma vodiča koja ima svoju logiku. Kontakt bravica je srce sistema.

Strujna instalacija sačinjena je od žica-vodiča, izolacija i kontakata te kao krvožilni sustav prolazi svim dijelovima motocikla. Zbog toga je podložna toplini motora, atmosferskim uvjetima, prljavštini i mehaničkim oštećenjima. Na starijem tipu motocikala ona je poprilično jednostavna, no zbog starenja materijala postaje nepouzdana i neupotrebljiva. Za mnoge oldtajmere europske proizvodnje moguće je kupiti gotove zamjenske strujne vodove instalacije, no iz osobnog iskustva mogu reći da kvaliteta i prilagođenost mjera određenom modelu motocikla mogu varirati, od vrhunskih do loše izrađenih instalacija. Koliko morate platiti ovakvu instalaciju, uz nešto alata možete je sami izraditi, te – ukoliko je potrebno – i poboljšati.

Potražite električnu shemu motocikla u tehničkoj dokumentaciji ili prebrojite električne vodove i njihove putove u staroj instalaciji te si skicirajte vlastitu shemu. Prebrojite boje žica i kupite nove u istim ili sličnim bojama. Niste li sigurni u promjer, odnosno kvadraturu starih vodiča, orijentirajte se na mjeru 1,5 mm kvadratnih promjera vodiča, koji mora biti licnasti, odnosno sastavljen od sitnih bakrenih niti za razliku od onoga koji se koristi u kućanstvu gdje je vodič samo jedna žica. Također, strujni vodovi koje nabavljate moraju biti otporni na temperaturu. Uz njih potrebno vam je nekoliko metara termo-bužira u nekoliko promjera, i to kako biste instalaciju mogli propisno zaštititi.

Isto tako tijekom restauracija eletroinstalacije, kopirajte postojeće vodove ili prema shemi iz tehničke dokumentacije, a uz pomoć okvira motocikla rekonstruirajte novu instalaciju. Idealan trenutak za izradu elektroinstalacije je kada obnovite okvir, a na njemu još nema drugih elemenata… Tada na okvir privremeno prihvatite vodove i razvedite ih prema svim pozicijama za buduće potrošače. Fotografirajte svaku poziciju izvoda, a sve vodove izradite nešto dužima nego što su u originalu. Skratit ćete ih kod završnog sastavljanja motocikla kada svaki potrošač dođe na svoje mjesto. Tako pripremljene vodove obucite u termo-bužire i zagrijavanjem spojite u jednu cjelinu. Budući da na nekim dijelovima instalacija ima desetak vodova, a negdje tek dva, birajte odgovarajuće promjere bužira i pažljivo ga zagrijavajte. Ako je instalacija negdje karakteristično svijena kako bi pratila oblik okvira, u takvom položaju je i zagrijavajte. Termo-bužir nakon što odreagira na toplinu, mijenja svoj promjer u dvostruko manji nego početni te postaje djelomice krut. Kod tanjih termo-bužira manjeg promjera ova dobijena krutost je neznatna te ne smeta za korištenje na motociklu gdje se dio instalacije mora gibati, kao primjerice na poziciji gdje s okvira prelazi u kućište instrumenata i prednjeg svjetla koje se rotira lijevo-desno zajedno s upravljačem. Uz instalaciju, tijekom restauracija elektroinstalacije obnovite i trošila. Tu spadaju kontaktna bravica, truba, regler ako postoji, prihvati žarulja za prednje i stražnje svjetlo, prekidači na upravljaču, prihvat akumulatora te razni spojevi i kontaktne žarulje.

Restauracija elektroinstalacijaStražnja strana kontakt bravice je prava zagonetka ako nemate shemu strujnog sistema.

Kontaktna bravica obično je srce sistema i sa svoje stražnje strane ima kontakte od kojih se grana napajanje za sva trošila, te za razne prekidače. Kontakte je potrebno očistiti te brusnim papirom s njih skinuti oksidaciju, te im izmijeniti vijke za pritezanje, ako ih imaju. Vijke ćete najlakše naći u trgovinama elektroopremom u luster-klemama koje izaberite prema veličini vaših vijaka, te jednostavno u svojim kontaktima upotrijebite njihove vijke. Ako se kontaktna bravica može rastaviti, svakako to učinite i očistite njenu unutrašnjost u kojoj se nalazi radni cilindar kontaktnog ključa koji obično pokreće nekakav kružni kontaktor koji pak nasjeda na kontakte vezane za vanjske kontakte. Tako se kontakt-ključem bira napajanje trošila i oduzima kontakt s masom za primarni namotaj paljenja koji daje iskru. Sve kontakte počistite i izbrusite, a unutrašnjost bravice pošpricajte kontakt-sprejem.

Truba je obično glomazan sklop u vlastitom kućištu, te se nerijetko može rastaviti. Stare trube napona šest volti su rijetke i isplative za obnovu, a osim kućišta sastoje se od zavojnice, osovine s titrajućom jezgrom te oprugom koja svojim gibanjem pod utjecajem zavojnice stvara zvuk koji se pojačava nekakvom limenom nadogradnjom. Ovaj maleni sklop skriven je unutar kućišta i često je ispravan, te mu treba samo obnoviti kontakte. Kućište obnovite prema želji, primjerice opjeskarite te plastificirajte ili lakirajte, izmijenite vanjske vijke te ga ponovno sastavite.

Restauracija elektroinstalacijaIako malen, prekidač za obnovu može biti velik problem.

Prekidače na upravljaču obnovite identično trubi, unutarnje sklopove operite, obrusite kontakte brusnim papirom i našpricajte kontakt-sprejem, a vanjske pokrove i polugice vratite u prvobitno stanje, najčešće su kromirani, a o postupku pročitajte u rubrici tehnike obrade materijala. Kontakte za svjetla obično ćete zateći u solidnom stanju jer su tijekom godina zaštićeni od vanjskih utjecaja. Odmastite ih, očistite kontakte, a kod prednjeg svjetla u toploj vodi operite prednje staklo te ga dobro izribajte od prljavštine. Iako mislite da je s vremenom izgubilo prozirnost, često ćete se iznenaditi njegovim dobrim stanjem. No, svakako nježniji budite sa sjenilom koje je obično s unutarnje strane metalizirano, no tijekom godina često gubi sjaj. Pažljivo ga operite od prljavštine, a ako je jako oštećeno, morat ćete ga izmijeniti.

Sve navedeno vrijedi ako vaš motocikl ima sve dijelove te procijenite li da se oni mogu obnoviti tijekom restauracija elektroinstalacije. No, ukoliko je njihovo propadanje toliko da je obnova tehnički nemoguća, pripremite se za pronalazak i ugradnju zamjenskih dijelova koje će ponekad trebati prilagoditi novoj funkciji. Primjerice, sjenilo prednjeg svjetla katkad je pretjerano hrđavo i treba ga zamijeniti. Sjenilo možete naći u mnogim okruglim svjetlima starijih automobila koje možete za male novce kupiti na sajmovima rabljenih automobila.

O meni

O meni

Zovem se Danijel Puljek, rođen sam 1977. godine i od djetinjstva sam zaljubljen u motocikle. Živim u Hrvatskoj, a odrastao sam uz oca i djeda koji su bili iznadprosječno tehnički obrazovani. Prvi moped ocu sam iz garaže „posudio“ sa 12 godina, a sa 13 sam ga prvi put rastavio. Uz to, te sam godine položio ispit za vozačku dozvolu za upravljanje mopedima obujma do 49 ccm. Od tada počinje moj vozački staž, a do danas sam posjedovao nekoliko desetaka motocikala i na njima prešao mnogo kilometara diljem svijeta.

Uz vlastite motocikle popravio sam i servisirao desetke drugih motocikala i mopeda raznih godišta i modela. Nekoliko godina bio sam zamjenik glavnog urednika Motorevije, hrvatskog izdanja uglednog njemačkog časopisa Motorrad. Usporedo s time, a nakon završetka studija, počinjem se zanimati za restauraciju starih motocikala kojoj posvećujem sve više vremena. Danas, uz dva sina koje od malih nogu učim o motociklima, obnavljam sve vrste motocikala. Iznimno volim stare, nestale marke iz nekadašnje Istočne Europe koje su obilježile i moje djetinjstvo.

Kako bih pomogao svima vama koji želite posjedovati ili restaurirati svoj stari motocikl, kreirao sam ovu web-stranicu gdje možete naći osnovne informacije kojim putem krenuti. Stranica je zasnovana na moja dva oldtajmera mađarske proizvodnje i bit će stalno nadopunjavana novim detaljima obnove motocikala koje dolaze.

Želim vam uspjeh te pregršt koristi od tekstova i fotografija koje ovdje pronađete. Imate li dodatnih pitanja, slobodno me kontaktirajte na mail: dane@dane-restorations.com, a ako vam se sve (u)čini komplicirano, i ja mogu obnoviti vaš motocikl, i to naravno – prema vašim željama i mogućnostima.

Javite se


TELEFON: EMAIL: PRATITE ME:
+385 dane@dane-restorations.com Instagram

Javite se


Telefon. +385 98 86 95 49
Email. dane@dane-restorations.com
Adresa: Zagreb,
Hrvatska
Pratite me.